уторак, 31. децембар 2019.

ČIKA KEKA I PRIČA O CRNOM LUKU I CVEĆU




Dragi moji drugari. Da li imate baku i deku? Blago onima koji imaju oboje. Ja sam mnogo voleo moju baku i deku. I oni su voleli mene… 
Voleli su se i oni međusobno.
Ali, ispričaću vam šta se jednom dogodilo…

Baka je znala da deda mnogo voli crni luk. Odlučila je da iza kuće posadi crni luk a da mu ne kaže. Bila je srećna kada pomisli kako će se samo deda iznenaditi kada bude uskoro ugledao mladi luk.
Nešto kasnije, deda je odlučio da prošeta vrtom iza kuće. Začudio se kada je ugledao nezasađen vrt iza kuće.
- Stvarno smo ostarili - zaključio je deda i odmah odlučio da tu posadi cveće. Znao je da baka uživa u njemu i da će obradovati kada ga bude ugledala.

Ono što su odlučili to su i učinili. Baka je posadila crni luk a deda cveće. Narednih dana i jedno i drugo su kradom odlazili u vrt i čuvali svoju leju.
Baba je "plevila" sve što nije bilo luk a deda sve što nije izgledalo kao cveće...
Naravno, nije teško pogoditi šta je ostalo. Ostala je prazna leja...

A zašto vam sve ovo pričam? 
Pa zato da vidite da je komunikacija I razgovor među ljudima neophodna za zajednički život i razumevanje.
Ona obogaćuje ljude, čini ih srećnijim, veselijim i pomaže da se sve lakše i lepše u životu prebrodi ako je komunikacija dobra.

Razumemo se! Zar ne?




ČIKA KEKA I DOBRO PONAŠANJE




Kada sam nekada davno plovio svetskim morima imao sam priliku da srećem neobične zemlje i neobične ljude. U tim zemljama sam viđao neobične stvari, predele, biljke, 
životinje... 
Neobični ljudi su mi pričali neobične priče za koje sam ja potom uviđao da su te priče sasvim obične i normalne...

Jednom kada sam plovio Neobičnim Morem odlučima da svartim u Nedođiju i posetim svog drugara Petra Pana. Petar Pan je uvek bio pun neobičnih i zanimljivih priča. Ovom prilikom mi je ispričao poučnu priču o životu bodljikavog praseta.

„Čika Keko, da li ti zanš da kad je hladno, bodljikavo prase traži drugu bodljikavu prasad da leže zajedno, da se zbiju, jer im je tako toplije. Da nemaju bodlje, to bi bilo lako.
Ali, bodljikava prasad imaju duge i oštre bodlje. Kad se zbiju u gomilu, bodu jedno drugo.
To nije dobro.
A nije dobro ni kada im je hladno. Zato se bodljikava prasad dugo muče dok ne nađu neko zgodno rastojanje da budu jedno uz drugo, a da se ne bodu.
To rastojanje zove se lepo ponašanje....“

Malo sam se zamislio i reako Patar Panu:
„U pravu si dragi Petre... To je lepo ponašanje: da ja ne povredim tebe, da ti ne povrediš mene... Da pomognemo jedno drugom da i meni i tebi bude dobro.

„Razumemo se! Zar ne?“, reče mi Petar Pan i odledi da poseti Vendi a ja sam se češkajući po glavi vratio na brod jedva čekajući priliku da nekom ispričam ovu priču.

I mi se razumemo! Zar ne?




ČIKA KEKA I DEČAK KOJI JE VOLEO SLATKIŠE




Kada sam ja pre mnogo godina bio mali, ne rastom već po godinama u mom komšiluku je živeo jedan dečak Arkadije koji je voleo da jede slatkiše, pa ih je stalno tražio od svog oca.
Njegov otac je bio siromašan čovek, i nije uvek mogao da nabavi slatkiše za svoga sina Arkadija. Ali mali Arkadije to nije shvatao, i stalno je tražio slatkiše.
Dečakov otac često je razmišljao kako da zaustavi dete da ne traži tako mnogo slatkiša.
U to vreme u blizini je živeo jedan mudrac. Dečakovom ocu je sinula ideja. Odlučio je da povede dečaka tom mudrom čoveku, ne bi li ga on uspeo da nagovori da prestane stalno da traži slatkiše.
Dečak Arkadije i njegov otac uputili su se tom mudracu. Kad su stigli do njega, otac mu reće:
“Dobri čoveče, da li bi zamolio moga sina da prestane da traži slatkiše koje ja ne mogu da mu nabavim?”
Kako je ovaj mudrac i sam voleo slatkiše, nije mu bilo lako. Mislio je kako da postupi. Na kraju je odlučio da predloži ocu da ponovo dovede sina sledećeg meseca.
Za to vreme mudrac je potpuno prestao da jede slatkiše. Kad su dečak i njegov otac, nakon mesec dana, ponovo došli, mudrac reče dečaku:
“Moje drago dete, hoćeš li prestati da tražiš slatkiše koje ti otac ne može priuštiti?”
Od tada, dečak je prestao da traži slatkiše. Dečakov otac upita ovog mudrog čoveka:
“Zašto nisi molio moga sina da prestane da traži slatkiše kada smo ti dolazili prošlog meseca?”
Mudrac odgovori:
“Kako da tražim od dečaka da odjednom ostavi slatkiše kada ih i ja sam volim? Pa ipak tokom prošlog meseca prestao sam da ih jedem.”

Dragi drugari, lični primer mnogo je snažniji od samih reči. Ako od nekog tražimo da nešto učini, mi to i sami takođe to moramo činiti. Mi ne trebamo da tražimo od drugih da čine ono što sami ne činimo.
Pobrini se da tvoja dela i tvoje reči budu uvek jedno.

Razumemo se! Zar ne?







уторак, 12. новембар 2019.

ДИЛЕМА




Кад имаш дилему, ти је лепо кажи
Са друговима својим, ти решење тражи.
Некад су дилеме, велике и тешке
Али више људи, прави мање грешке

Отац Кристофера Колума је имао дилему у вези наочара па се обратио Чика Кеки:

(из приче "ПРИЧА О ТАТА КОЛУМБУ" - "ЧИКА КЕКИНА ПРИЧЕ НЕСПАВАНКЕ")


„Чика Кеко, цео дан се некако уморим па не могу ноћу да спавам а моји другари се хвале да кад увече скину наочаре тако лепо спавају“, објашњавао је Тата Колумбо.

„Али шта ће ти наочаре Тата Колумбо, ако већ добро видиш“, питао сам Тата Колумба.
„Па, не видим баш најбоље“, рече Тата Колумбо.
„Онда треба да идеш код Морског Очног Лекара да он види колико ти не видиш па да онда он види које ти наочаре требају“, објашњавао сам ја.
„Да ли то значи да се уз наочаре боље види?“, питао ме је Тата Колумбо.
„Па наравно, зашто би људи стално носили наочаре?“, упитах га.
„Ја сам мислио да се наочаре носе само као заштита од сунца а да, овако, њих носе само они којима лепо стоје. Као и они којима су тате и маме дозволиле да их носе“, био је изненађен Тата Колумбо.
„Јаоооо! Тата Колумбо, Тата Колумбо...
Па ти као да си мали тата.
И мала деца знају да се наочаре носе да би се боље видело, носе се да ти лепо стоје и носе се да те увече не боли глава - и кад их скинеш да можеш лепо да спаваш“, покушао сам да му објасним.
„Аха, сад ми је све пуно јасније. Значи, зато што нисам носио наочаре, нисам добро видео, па је уместо мене мој син Кристофер открио Америку. Хммм... " 
Па, ја сам прошао Америку а нисам је ни видео...“, закључио је Тата Колумбо....

А ДАЉЕ...

Да би боље видео, на нос их ти ставиш
Шта је испред тебе, онда боље јавиш
Често оне свима, јако лепо стоје
Од најлепше безбојне, прављене су боје.


А ДАЉЕ...







понедељак, 11. новембар 2019.

ČVARCI SLASNI, NIKAD MASNI






Čvarci lepi i rumeni
Sviđaju se uvek meni

Čvarci tvrđi i krckavi
Da se čovek baš udavi

Čvarci beli i debeli
U stomak mi lepo seli

Čvarci meki svi od pene
Obraduju uvek mene

I pre jela, posle njega
Čvarci pre i posle svega

To je sremska tradicija
Koja meni uvek prija

Čika Keka

четвртак, 7. новембар 2019.

ГОСТИ




Драги гости добро дођу
Само нека дуго траје
Јер та наша дивна кућа
Тог тренутка њихова је


..у госте су ми дошли моји рођаци који живе и раде на Европском мору.
Дошло је негде око 372 особе. Баш сам се изненадио што нису сви дошли већ само овај мањи број драгих рођака.
Рекли су ми да су у пролазу, да журе, па неће моћи да остану дуже од петнаест дана.
Тако сам се обрадовао!
Пошто су били гладни одмах сам их сместио у велику бродску кухињу која је срећом имала чак 10 места па су без проблема могли сви да доручкују у 37,2 туре.
Био сам прави домаћин и спремио им прави Панонски доручак.
Гости су уживали у морским алгама на Панонски начин, пуњеним морским јежевима, шункама од морских шкољки, чварцима од медуза, кобасицама од морске траве... 
Као посластицу сам им понудио кремпите од ситног камења, палачинке са морским мушицама на бакин начин и мушмуле са сирмијумским преливом...
Баш када су сви завршили доручак, онима из прве туре је дошло време и за ужину... 




Јуухуууу! Да ли ви мене слушате?

Што облачите пиџаме?
Нисмо се тако договорили...
Полако, полако...
Имам ја још пуно тога да вам причам...
Ево, смислио сам најтежу загонетку на свету.
Ко тачно реши загонетку тај је победник. 

Од потока већа, велика је вода
Језеро је мање а океан већи
Именица, средњега је рода
Ко ће име лепо, нама сада рећи 




(Део из "ПРИЧЕ О ГОСТИМА СА ЕВРОПСКОГ МОРА" из књиге "ЧИКА КЕКИНЕ ПРИЧЕ НЕСПАВАНКЕ")








среда, 6. новембар 2019.

БОНТОНСКА ВЕЧЕРА




И када си сам
И кад други гледе
Пристојно се седи
Пристојно се једе...




Када лепо седиш

Када хвала кажеш
Кад се лепо јавиш
Када ти не лажеш
Када увек учиши
манире те нове
Како ли се то
понашање зове?




Саша Јовановић

("ЧИКА КЕКА И ПАНОНСКИ РЕСТОРАН" из књиге "ЧИКА КЕКИНЕ ПРИЧЕ НЕСПАВАНКЕ")



уторак, 5. новембар 2019.

Љубав




Љубав према шуми
И према природи
Љубав према свему
Ка љубави води

(из књиге "ЗАГОНЕТНА ШУМА")

Саша Јовановић




понедељак, 4. новембар 2019.

SAMO REČI NISU DOVOLJNE, POKRENI SE I PREDUZMI NEŠTO!



Nekada davno, dok je tu još bilo Panonsko more, često sam pristajao u Fruškogorsku Luku,  penjao se na vrh Fruškogorske Planine na Fruškogorskom ostrvu, kako bih posetio svog prijatelja Fruškogorskog Mudraca.
Jednom prilikom on mi reče...

Čika Keko, evo, baš juče je došao kod mene jedan mladić koji me je izabrao kao svog duhovnog učitelja i rekao mi:
‒ Učitelju, saetovao si mi da u mislima stalno ponavljam: „Ja želim radost u svome životu!“ Izgovaram tu rečenicu često svaki dan, a radosti u mome životu niti je bilo niti je ima. I dalje sam usamljen i nesrećan kao što sam bio i pre. Šta mi je činiti?
Ja sam položio pred mladića predmete koji su mi se našli pri ruci – čašiku, čašu i sveću i upitao ga:
‒ Reci, koji bi od ovih predmeta hteo da imaš?
– Čašu – odgovori mi mladić.
– Izgovori to sada pet puta – rekoh mu.
– Ja želim čašu. Želim čašu… – ponovi učenik pet puta. – Eto, vidiš ‒ odvratih mu ‒možeš ponavljati i pet miliona puta na dan da hoćeš čašu, ali nećeš je imati ako se ne pokreneš i ne uzmeš je. Samo reči nisu dovoljne, pokreni se i preduzmi nešto!


четвртак, 24. октобар 2019.

RODITELJSKA MUDROST







Nedavno sam proćitao priču o slavnom naučniku iz područja medicine. Neki ga je novinar upitao zašto je on toliko kreativniji od prosečnih osoba. Šta ga je to toliko uzdiglo od svih drugih? Odgovorio je da je, po njegovom mišljenju, uzrok tome događaj u njegovoj drugoj godini i reakcija njegove mame na događaj. A šta se to dogodilo?

Naučnik (koji još tada nije bio naučnik ali je istraživao) je pokušavao da dohvati bocu mleka iz frižidera, ali je bila klizava, pa mu je ispala, a sve se mleko prolilo po podu. Čitavo more mleka! Kada je mama ušla u kuhinju, umesto da viče ili ga kazni, samo je kazala:

"Roberte, kakav si veliki i prekrasan nered napravio! No, šteta je već učinjena. Želiš li da se poigraš u mleku pre no što ga počistimo?"
To je i učinio.

Nakon nekoliko minuta mama je kazala:


"Znaš, Roberte, svaki put kada učiniš ovakav nered, moraš ga i počistiti i sve vratiti kako je i bilo. Šta misliš da sada to učinimo? Uzećemo sunđer, peškir ili krpu. Šta bi ti najviše voleo?"

On je odabrao sunđer, pa su zajedno počistili nered. Mama je zatim rekla:

Znaš, ovo što smo videli je propali pokušaj nošenja velike boce mleka dvema malenim ručicama. Hajdemo sada u dvorište da napunimo bocu vodom i da vidimo da li možeš da otkriješ način nošenja bez prolivanja."

Maleni je dečak naučio da je to moguće ukoliko obema rukama uhvati bocu pri vrhu. Kakva divna lekcija!

Naučnik je dodao da je u tom trenutku shvatio da se ne treba bojati pogrešaka. Baš suprotno tome, naučio je da su pogreške samo dobra prilika za saznavanje nečega novog. 


To je i suština naučnih eksperimenata. Čak i ukoliko eksperiment "ne radi", obično možemo naučiti nešto vredno iz njega.





 Voli vas vaš Čika Keka


















недеља, 20. октобар 2019.

А ЗАШТО УОПШТЕ ЧИТАТИ "ЧИКА КЕКИНЕ ПРИЧЕ НЕСПАВАНКЕ"?


ČIKA KEKINE PRIČE NESPAVANKE:

ČIKA KEKA I PANONSKI RESTORAN

PRIČA O GOSTIMA SA EVROPSKOG MORA

PRIČA O KAPETANU KUKI

PRIČA O KAPETANU UŽINKU

PRIČA O NOVOM ĐAKU

PRIČA O PANONSKOJ AJKULI

PRIČA O REČNO MORSKOM ŠARANU

PRIČA O TATA KOLUMBU


ИЗМЕЂУ НЕСНА И СНА

„Неспавање“ као одлика или бар покушај скоро сваког детета да нешто не пропусти, не желећи да се повинује упорним родитељским саветима типа „мораш да спаваш да порастеш“ и томе слично, код Саше Јовановића био је тај чаробан тренутак између сна и јаве када је све могуће: да Рак Клештало за тили час реши проблем страха од зубара или да се пробају чудесни чварци од медуза.

Лик Чика Кеке, панонског морнара-сањара одмах је деци допадљив: познаје их добро, решава њихове страхове и дилеме, открива по неку слатку тајну, тера их да се загоненто замисле и што је најважније - он је њихов главни саучесник у „неспавању“. 

Препознатљив, ненаметљив хумор којим Саша Јовановић ниже приче „неспаванке“ служи, између осталог, да се малишанима Чика Кека обраћа са пуно поверења, као одраслима, уважавајући све њихове стрепње и неправде њиховог детињег света, провлачећи уз све то обавезну едукативну ноту која остаје дуго у памћењу, баш у том чудном размеђу сна и јаве, када све постаје могуће па чак и да од силног убеђивања на „неспавање“ главни јунак први утоне у сан, позивајући читаоце да заједно досањају неки бољи свет, пун радости, искрености и љубави.

Весна Коња, Редакције за децу и младе РТВ ВОЈВОДИНА




Чудесна књига Саше Јовановића „Чика Кекине приче 

неспаванке“ магично се догађа између несна и сна и 

Чика Кека, нестварно-стварни капетан брода, плови 

Панонским морем, између јаванских снова и сновите јаве!

Тај чудесни капетан, који неће да спава и порасте, 

велики је маштар!



Његова машта толико је маштарска, да се читаоцу чини, 

час сновита јавност, час јаванска нестварност.

Својим магичним пером, Јовановић загонета децу и 

помаже им да сами одгонетају пишчев и њихов сновити 

свет, засањан плавом магијом Панонског мора, које 

одједном постаје маштарски стварно!



Магични Чика Кека, сањар, маштарска причалица, иде у 

исти разред и дружи се са Андерсеном, Душаном 

Радовићем, Браћом Грим, Јованом Јовановићем Змајем, 

сањарским дечијим песницима и бајковитим

Причалицама!


Јовановић својим делом подстиче не само дечију машту, 

већ и истраживачки дух, јер заједно са Чика Кеком 

трагају за изгубљеним благом али и изгубљеним сновима.


Стеван Вукајловић, књижевник





KAKO MOŽE DA SE KUPI KNJIGA?

Prvo na mejl sasjov@open.telekom.rs proveriti da li ima još knjige na lageru.
Potom uplatiti 300,00 dinara na račun autora.
U CENU JE URAČUNATA POŠTARINA.

UPLATILAC: Ime, prezime, ulica, broj, poštanski broj, mesto (ADRESA NA KOJU ĆE KNJIGA/E BITI ISPORUČENA)
SVRHA UPLATE: Knjiga ČIKA KEKINE PRIČE NESPAVANKE
PRIMALAC UPLATE: Saša Jovanović, Novi Sad
IZNOS:  300,00
ŽIRO RAČUN:  OTP BANKA 325-9300500173107-49

POZIV NA BROJ: Datum uplate

DOKAZ O UPLATI, SA ADRESOM NA KOJU SE ISPORUČUJE KNJIGA, POSLATI SKENIRAN/FOTOGRAFISAN NA MEJL


IZDAVAČ
EKOLOŠKO UDRUŽENJE "ZELENO PITANJE"
Zmaj Jovina 28, sprat 2, lokal 238
NOVI SAD


KONTAKT
063 819 54 72