понедељак, 27. октобар 2014.

DA LI ZNATE ŠTA JE TO SRPSKO INDIJANSKA HIPNOZA?





Hiljadu mu mikro talasnih i mikrovalnih talasatih talasa i valova nevidljivih golim okom u takvom sam stanju da bi mi dobro došla pomoć indijanske hipnoze. Kao što je mudro govorio čuveni šaman Jozef Visarjonović Staljin: „Ponekad umornom telu i duši je bolje da se odmara nego umara“.

Indijanska hipnoza kao poseban tip vođene vizualizacije početak je svakog isceliteljskog postupka svakog savremenog Šamana i to je zapravo određena vrsta hipnoze za koju se ne može reći da je hipnoza a da u isto vreme ona to i jeste...
Među Čiroki i Lakota indijancima obolela se osoba preko kojekakvih priča, odnosno vizualizacije, uvede u stanje transa. Mi to zovemo „Uspavan tako da sanja kao da je budan". Da to naučim pomogli su mi upravo oni trenuci provedeni sa mojom prababom koja se zakasnivši na „zlatnu groznicu“ na Divljem zapadu obrela među indijancima. Ona mi pričala kako to rade indijanci i kako je to ona naučila od njih, da bi posle prenela na mene. Kada sam sasvim ušao u to, svatio sam da je indijanska hipnoza nalik onome što moderna medicina zove hipnoza a da u isto vreme nema nijednu dodirnu tačku sa njom. Prababa i ja smo drevnoj tehnici dodali neka unepređenja tako da je to sada ustvari srpsko indijanska vrsta hipnoze. Dok moderni psihijatri pacijenta stave na kauč i hipnotišu ga tako da uđe u hipnotički trans, mi to činimo puno ležernije.
Osoba, naime, ne zna uopšte da je hipnotisana i da je u transu, jer je svega svesna i potpuno budna, a u isto vreme je ipak povezana sa svojom podsvešću i nesvesnim. 

Uz pomoć srpsko indijanske hipnoze mi nastojimo da budemo puno više u skladu sa prirodom   novčanim prinadležnostima i uverimo pacijenta da sve ćelije njegovog žele da žive u srećnom skladu bez potrebe da međusobno najavljuju rat, da se druže i trude da žive u miroljubivoj koegzistenciji... Na taj način mi pomažemo osobama. Jedino je problem što ne možemo pomoći sami sebi...
U radu sa pacijentom važno je računati na celovitost njegovog bića, dakle i na najsitnije faktore koji na njega mogu uticati, kao što su ishrana, okolina, napetost, emocije, navike, verovanja, porodična situacija, društvo, religija, količina novca u banci, količina novca u slamarici, količina novca koji je doneo... Od svih faktora ipak je najvažnije verovanje. Najjače deluje ono u šta ljudi veruju ma koliko to objektivno izgledalo neverovatno i ma koliko ni ja u to ne bi poverovao..  
Zato su jako važne priče i njihovo duhovno značenje jer vode onome u šta čovek veruje. Tako da sam ja napisao nekoliko zbirki priča za seanse srpsko indijanske hipnoze. Samo ovom tehnikom od svih slučajeva problema, stanja i bolesti koje sam imao, više sedamdeset posto je verovalo da će biti izlečeno ili se stanje poboljšalo što mislim da je veliki procenat verovanja.
Zbog toga smatram da treba da upoznam širu javnost sa tehnikom, „Uspavani tako kao da su budni a da ne znaju da sa uspavani kao da su budni" ne bi lih kako sebi pomogao putem nje. 
Odštampao sam prvu knjiga „Priče srpsko indijanske hipnoze“ pa vam toplo  preporučujem da je kupite po simboličnoj ceni. Verujem da će te kad pročitate knjigu poverovati da vam putem srpsko indijanske hipnoze mogu pomoći pa ćete doći na neku seansu kod mene. 
Sledećeg meseca prababa i ja gostujemo u Šlafenšturtergeru i Springerbringenu.

Arkadije Jovanović

недеља, 26. октобар 2014.

BOOKOLOGIJA o ŽENAMA


ČIKA KEKINA TAJNA - KAKO ZARADITI MILION DOLARA?







Dragi dnevniče,
moram ti oktkriti jednu tajnu! To mogu samo tebi reći jer znam da je nećeš nikome otkriti. 
Spremam se da ti je odam ali ne znam gde sam zaturio novčanik… 
Bio mi je tu sada kada je rođak Staja iz Surduka bio da pozajmi koji evrić. Ko zna gde sam ga stavio… 
U frižideru nije, u veš mašini nije, u rerni nije… 
Možda ga je zaboravni i smušeni Staja zabunom stavio u svoj džep… 
Muka ga naterala da traži pare od mene... 
Eh, šta je život.. 
Ima troje dece i kaže da mu ona svake nedelje traže po sto evra... 
Pitam ga ja pa šta rade ta deca sa tolikim parama, a on kaže da ne zna jer im nikada ne da...

A, da... Tajna je sledeća; KAKO ZARADITI MIOLION DOLARA?

Amerikanac Džejms Rendi je napravio uspešnu karijeru kao profesionalni mađioničar, ali danas je znatno poznatiji zbog svoje delatnosti demistifikovanja i javnog raskrinkavanja tvrdnji o paranormalnim sposobnostima i fenomenima.

On je postao “noćna mora” svetskih proroka, samozvanih iscelitelja, vidovnjaka, rašljara, bioenergetičara, astrologa i svih koji se služe crnom i belom magijom da bi izmamili novac od lakovernih ljudi. Godine 1996. osnovao je Obrazovnu Fondaciju Džejmsa Rendija.

Najzanimljiviji potez Rendijeve fondacije je ponuda od milion dolara nagrade prvoj osobi koja uspešno demonstrira bilo koju paranormalnu sposobnost. Za nekoliko godina prodefilovalo je dosta kandidata među kojima je bilo iscelitelja, čitača misli, proroka, vidovnjaka, rašljara, konstruktora perpetuum mobila, pa i naučnika - ali se do sad niko nije ni približio osvajanju nagrade!
Eto prilike za pare... 

Svaki naš čovek može da osvoji nagradu.

Na primer komšija sina tetkinog strica ima platu 200 evra a svaki mesec uredno vraća ratu kredita od 250 evra... 
Ili u ova teška vremena kada su život i hrana sve skuplji kod nas je sve više ljudi sa prekomernom težinom...

Onda, u mojoj ulici niko ne plaća struju a ulica sija kao Las Vegas, dok u pradedinom selu svi plaćaju struju a imaju je par sati dnevno zbog preopterećenja mreže... 

Onda vlasnica firme koja prodaje tablete za mršavljenje je sve deblja... 

Kod nas se prave vekne hleba od kilograma teške 500 grama.
Ima ovde kod nas ljudi sa toliko paranormalnih sposobnosti da mislim da se taj gospodin Rendal  mora spremiti da isporuči to milionče.

Mogao bih i ja da osvojim to milionče ali neću da uzimam nekom leb iz usta. Kao što kaže engleski fudbaler Vilijam Šekspir „Ko trči za parama mora da pazi da ih ne prestigne“.
Nego nešto me žulja u zadnjem džepu... 
Vid’, vid’, novčanik... 
Otkud novčanik u mom zadnjem džepu, odkud tu kad mu je tu mesto...? 
Svašta... 
Koja je ovo paranormalna pojava kada ti se pare normalno pojave tamo gde i treba da budu, u novčaniku i u tvom džepu... 

Možda da se i ja ipak prijavim kod gospodina Rendala... 

https://en.wikipedia.org/wiki/James_Randi_Educational_Foundation

DA LI SE PONEKAD REINKARNIRATE?





Sto mu hiljada miliiona triliona biliona tetraliona svećica na rođendanskoj torti. Kad god mi je rođendan uvek pomislim koliko ljudi na svetu danas slavi rođendan a koliko tek ne slavi...

Kažu da na svetu ima sve više ljudi i da je planeta prenaseljena, da je puno gladnih, puno ljudi bez krova nad glavom. Kako televizija prenosi, kod nas nema nikakve stambene krize. Kažu da su to samo glasine koje su proširili ljudi koji nemaju gde da stanuju!
Kad razmišljam o tome odmah se setim i reinkarnacije. Mislim, sve tako nešto mislim, šta li sam bio u prethodnom životu i šta ću biti u sledećem.

Kao što kaže čuveni književnik Mitar Mirić: „Bolje danas litra rakije nego dve juče ili sutra.“

Ne tvrdim ja da reinkarnacija postoji ali rzmišljam o njoj.  Znam da neki ne mogu ni da izgovore tu reč a ne da se još reinkarniraju. Takođe se pitam da li se u nekoga može reinkarnirati samo jedan čovek ili se u nekoga može reinkarnirati više ljudi. Uzmimo na primer Elvisa Prislija. Ni sam ne znam koliko na svetu ima ljudi koji tvrde da su njegova reinkarnacija.

Eto komšijin rođak iz Silbaša, Žika zvani Čokanjče, je uveren da je reinkarnacija Elvisa Prislija jer ga je obasjala svetlost vanzemaljaca. Od tada se oblači poput rok legende, piše pesme i pravi je umetnik. Kao takav svakog trećeg u mesecu ide na vašar u Rumu gde peva pod šatoroma ali za svojim stolom, svoje pesme za svoj ćeif. Elvisove pesme ne zna samo se tako šiša...
Sve to mene zbunjuje jer ne znam da li je dobro znati šta si bio u prethodnom životu jer ako znaš znači da je to neki drugi, treći deo tvog života kao nastavak nekog filma a znamo po pravilu da je prvi deo filma uvek najbolji a da su ostali delovi kopije... Tako da sećanje na prethodne živote može biti razočaravajuće a sa druge strane ako se ne sećaš prethodnih života ništa ti ne znači da li si ih imao ili nisi kad ne znaš de li si ih imao ili ne. Ne znaš da li ti se život sastoji od samo ovog života ili ima nekoliko prethodnih plus nekoliko budućih.

Kao što bi rekao Platon, onaj koji živeo u buretu: „Šta ti treba u praznoj kući?“

Nego, moram da napravim reinkarnaciju torte sa prethodnog rođendana. Prošli put je bila sjajna ne znam da li ću uspeti da je reinkarniram da bude kao prošle godine ili će se spuvati kao pretprošlog rođendana.
 Kod te reinkarnacije se nikad ne zna...

Arkadije Jovanović



NE PREDAJ SE NIKAD OSIM KADA MORAŠ!


субота, 25. октобар 2014.

ČIKA KEKIN DNEVNIK - TABLETE ZA PODMLAĐIVANJE





Dragi dnevniče,
baš sam nešto okilavio, otromio, sav sam nekako miltav...
Gde mi se dede snaga? 
Nekada sam bio hitar, okretan, čio, poletan...
A sada, sada imam i loše reflekse. 
Eto, pre neki dan me udario auto koji su gurala dva momka...
Zdravlje i gipkost su potrebni. 
Kao što je rekao Diogen „u zdravom telu zdrav sluh“...

Nego baš nešto razmišljam o toj prolaznosti života i o uticaju kosmičkih zraka na njega. Razmišljam. Mislim, kontempliram o tome kako je sve ovo nastalo...                

U isto vreme mislim, razmišljam, da li je moguće usporiti život, ili naći neki način za podmlađivanje i vraćanje mladalačkog tkiva i ćelija. Možda bi se moglo to nekim tabletama na primer. 
Mogao bih da izmislim tablete za podmlađivanje i tako rešim taj problem starenja i kilavljenja. To bi pomoglo i meni i celom svetu. To bi bio naučni poduhvat. 
Tablete ću nekako i da napravim ali morao bih i da odredim doze za koliko želim da se podmladim... 
To moram dobro izračunati da ne bi došlo do greške... Zamislite ako neki čovek pretera sa tabletama pa bude mlađi od svog deteta. Što bi to bila zbrka... 
Kako neko ko je mlađi od svog deteta da ide kod njega na roditeljski sastanak u školu? 

Ili ako neko neredovno pije tablete pa onda nedelju dana je mlad, nedelju dana star, pa opet mlađi, pa opet stariji...
Te doze su najvažnije...

Isto tako muž i žene bi morali da piju u isto vreme iste doze, da ne bi dolazilo do prevelike razlike u godinama. Tablete bi se morale čuvati daleko od dece, da neko ne bi, ne daj bože, popio koju tabletu...
Ni sam ne znam šta bi se desilo kada bi klinac od dve godine popio dozu tableta koja ga podmlađuje deset godina...

Tablete nije problem napraviti ali doze odrediti je već nauka... Kako sa merom i planski vratiti telo u neko pređašnje stanje. Ti životni okreti moraju biti mudro napravljeni, što me podseća na reči čuvenog filzofa Profesora Arkadija: „Kako god se okreneš, stražnjica ti je pozadi...“

A onda pomislim, šta ako je sve ovo, ovaj život, iluzija i ako zapravo ništa ne postoji?

U tom slučaju sam definitivno platio previše za svoj auto...
Ne znam, ne znam...
Hm....