Dan tone u san
Noć na scenu stupa
Po nebu plovi mesec
Sa zvezdama skupa
Zagrli svoje snove
Uplovi u bezbrižnu noć
Jer ujutro sunce stiže
Noseći čudesnu moć
Dan tone u san
Noć na scenu stupa
Po nebu plovi mesec
Sa zvezdama skupa
Zagrli svoje snove
Uplovi u bezbrižnu noć
Jer ujutro sunce stiže
Noseći čudesnu moć
Nije mama samo
mama
To je žena moga
tate
A i kuma njene
kume
Tek toliko sad da
znate
Unuka je svome
dedi
Al’ je ćerka dedi
mome
Pa je sestra
svojoj sestri
I još sestra
bratu svome
I ujna je nekom
klincu
Pa i tetka
najmilija
Na usluzi svom
mezimcu
I rodbini celoj
prija
Mama je još
komšinica
Komšijama s nekog
sprata
Čelo bašte u
dvorištu
Ili vrata baš do
vrata
Mame su još na svom
poslu
Koleginice nekim
tamo
I poznatim –
nepoznatim
Ne možemo sve da
znamo
One su još povrh
svega
Nastavnice,
menadžeri
Komanduju svojom
vojskom
A kad treba ribaj
– peri
Kuvarice,
spremačice,
Naučnice,
književnice,
Kreatorke,
pevačice,
Direktorke,
krojačice...
Ne mož’ čovek da
nabroji
Šta to još su
naše mame
Da ih pitaš šta
sve jesu
Ne znaju ni one same.
Najbitnije za nas
decu
Nek’ u ovoj pesmi
stoji
Najbitnije su
biće naše
Što na svetu tom
postoji.
Prvo je krenula Agata Kristi sa svojom knjigom „10 MALIH CRNACA“ u kojoj se kroz stihove rešava zagonetka...
Potom nas je Ljubivoje Ršumović upoznao sa „10 LJUTIH
GUSARA“...
Ovoga puta sledi priča o „10 NAŠIH VASPITAČICA“
10 vaspitačica
Brine se o nama
Jedna mora kući
Po nju došla mama
9 vaspitačica
Peva s nama pomalo
Jedna se prehladila
Pa je osam ostalo
8 vaspitačica
Ja nijednu ne dam
Jedna ode s bakom
Ostalo ih sedam
7 vaspitačica
Užinu nam sprema
Dok smo sve mi pojeli
Još jedne nam nema
6 vaspitačica
S nama sve baš broji
Opet jedna nestala
Čudno ljudi moji
5 vaspitačica
Motrim ja na njih
Jedna se izgubila
Dok sam sluš’o stih
4 vaspitačice
Pred očima mojim
Čim sam se okren’o
Samo tri ih brojim
3 vaspitačice
Slušam njihov glas
Samo što sam kinuo
Dve su ispred nas
2 vaspitačice
Same su nam ostale
Dok smo se mi čudili
Devet njih su nestale
1 vaspitačica
Smešta nas u krevet
Kad smo se probudili
Vratilo se devet
10 vaspitačica
Šalilo se s’ nama
U vrtiću deca
Nikad nisu sama
Naše vaspitačice
Volim nek’ se zna
Al’ moraju da paze
Sakriću se ja...
Svi su nekad bili
Sve su nekad bile
Neki su i sada
Nekom drago pile...
Da li pile bakino
Il’ tatino pilence
Da li pile mamino
Malo srculence.
Al’ pile odraste
Jer sve tako štima
Pa sad nekad pile
Svoje pile ima...
Jutro je k’o malo dete
Iz sna što se budi
Prepodne je već razigrano
Sve se jutru čudi
A podne kad odskoči
K’o pčele što zuje
Njegova se sva lepota
I vidi, i čuje...
Popodne nam već lagano
Ka večeri jezdi
Kao prica mala
Što će da se gnezdi
I onda nam ta noć stiže
Sve sa svojim plaštom
Pa nam naše snove boji
Svojom bujnom maštom
Da li voliš da se vineš
Na ljuljaški do plavog neba
Taj let u visine
Detetu je sve što treba
Sa najviše tačke leta
Da pogledaš u daljinu
Preko žbunja i ograda
Da ti vidiš svu širinu
Pa se vratiš drugoj strani
I u zemlju pravo gledaš
Onda opet kreneš gore
I ljuljanju se sav ti predaš.
Prema pesmi „The Swing“, ROBERT LUIS STIVENSON
Један, два...
Везао/везала
сам пертле ја
Два, три...
Потом иде четири...
Четири, пет...
Диван је овај свет,
Шест, седам...
Књиге радознало гледам...
Осам, девет...
Намештам сам/сама кревет...
Девет, десет...
Иде неки број сад већи...
Кад научим ја ћу рећи...